¤ M ¤

02 rujan 2014

~ Moje si sunce, moje si nebo, moje si more i moj si san... ~

Došlo je vrijeme da osjećam i ja i shvatila sam napokon da nisam od kamena.
Na tebe mislim od jutra do mraka, svaka minuta bez tebe nije mi laka.
Ti imaš moć dići me u visine i gurnuti u ponor do najdublje dubine.
To je moć koju nitko drugi nema, zbog tebe želim postati najsavršenija žena.
Iako se čini da sve je to samo shema, bojim se da zaljubih se jako i da pomoći mi nema.
Kada ugledam te plavkasto-zelenkaste oči, srce tuče jače, samo što ne iskoči.
Možda i ne vidim ni lijevo ni desno, i možda mi je i u vlastitoj koži malo tijesno...
...pa možda čak i ne znam koliko ti značim, ali samo zbog tebe više i od Černobila zračim...


*Sa tobom mogu zaustaviti vrijeme, o nama nikada nisam imala dileme.* kiss

¤ Stanje uma popravlja stanje duha ;) ¤

21 kolovoz 2014

Daakle, da updateam samu sebe...

Divota! Taj prekid je bio upravo ono što mi je trebalo, ne znam zbog čega sam toliko i oklijevala sa svim tim..ali drago mi je kako sam sve odigrala i kako je ispalo - praktički sam natjerala dečka da on prekine sa mnom, na način da sam se ponašala nešto slično kao u onome filmu "Kako izgubiti frajera u 10 dana"...il tak nekak, nebitno xD. Tek nakon toga sam shvatila koliko me ta veza i naš odnos zarobljavao i sputavao, toliko sam bila zapala u kolotečinu, a nisam ni spoznala da u svemu tome zapravo uopće nisam sretna.
Narednih dana, osjećaj je bio..ma čekaj malo, kakvih dana, mjeseciii.. dakle, osjećaj je bio kao da sam dobila boost u leđa. :D Nešto predobro i riječima neopisivo. Radost je bila na takvome vrhuncu, uživala bih u sitnici kao npr. sjedenje na ljuljački i blejanje u nebo i mjesec, zelenilu trave..maa totalno banalne i predivne "sitnice"...smješak se definitivno nije mogao obrisati sa moga lica, nikako.
Shvatila sam da to nije bila pogreška, i da nije uvijek loše slijediti svoje srce. Pomalo čak kao da sam zaboravila zašto sam si zadala pravilo da je uvijek bolje slijediti mozak nego srce (naravno da je bolje, ali nekada je za sreću potrebno čuti i ovo drugo ;P).. stoga od sada počinjem slijediti i srce, pa di me odvede. Sa podsjetom na onu dobru staru "Ne dozvoli da te strah od poraza spriječi da zaigraš".. I savršeno mi funkcionira za sada. Otjeralo me iz jedne veze koja je bila pa.. sumnjiva..i ono, fala bogu da i je hahahaha, nisam još bila ni spremna za to jer mi je toliko odgovaralo soliranje tak da je to potrajalo jedva ono nekih mjesec dana, ako i toliko hahahahaha. Aaaa, dada :') smiješna je i bila situacija kako sam se uopće i našla u svemu tome.. ali nebitno xD.
Znate ono kada si odredite neka moralna pravila u životu, tipa nikad za nikad ne bih prevarila dečka...to je bilo i moje pravilo.. koje sam prekršila i drago mi je da jesam. S time da nikada nisam smatrala tog dečka kao nekog pravoga dečka haha. No, svejedno.. slijedila sam svoje srce. I odvelo me na pravi put. :D
Sada sam sretnija u ljubavi nego ikada, zaljubljenija nego ikada i jednostavno je predivno. Skoro pa predivno kao i solaža, al to su dvije vrste predivnosti i drago mi je da sam naučila u potpunosti uživati u objemu :D

¤ Život je lijep kad se živjeti zna ¤

25 ožujak 2014



^^

I osjećam po redu čas sreću, čas tugu..

24 siječanj 2014



Zašto ne mogu biti zadovoljna onime što imam? Zašto uvijek tražim nešto što bi mi bolje odgovaralo?? Zato što znam da to zaslužujem, znam što mi treba ali to ne mogu dobiti. Ne od njega. Nekoga bi mogao učiniti jako sretnom osobom, nekoga tko bi bio više sličniji njemu, nekoga kome bi se on zaista svidio. Mene nije toliko dubinski dotaknuo. Jednostavno sam pristala na to zato što sam uvijek zadnja rupa na svirali, zadnji izbor, on je bio nešto drugačije, zanimala sam ga... Tako bih htjela..ali nema nikoga, zbilja nikoga.. Znam da mogu i ja pružiti više, voljeti više, biti ono što jesam skupa s tim nekim.. Ali on nije takav, nije takav kao ja. Zavaravam samu sebe cijelo vrijeme, ali dalje od njega ne može, mislim da ipak ne može. Da se rastanem od njega, samo bih još više patila, ovako barem imam to malo na što imam pravo.. Zbilja me sitnice nerviraju, valjda samo zato što tražim neke razloge da ga volim manje i da prekid bude bezbolniji. Ali vrijeme je ono što bi me dotuklo, nitko ne bi trebao biti toliko sam i neispunjen. Zašto sam stavljena u takvu poziciju, ne vidim razloga. I kamo čuda da onda nisam sigurna u sebe kada nekoga upoznajem.
Da nije bilo na neki način dogovoreno, još uvijek bih bila u istoj poziciji kao prije. Dotakla bih rock bottom..i tonula dublje i dublje. Uvijek nasmješena i vedra i vesela.. a iznutra.. iznutra sušta suprotnost svemu onome što ljudi vani vide...

"All I want for Christmas is you.."

13 prosinac 2013

Pa, blagdani..Divno je osjetiti tu čaroliju kada prođeš okićenim gradom kojim se širi miris kobasica i kuhanoga vina...gdje dedeki sviraju i dijele bombone maloj dječici... Zbilja nisam imala osjećaj kao da je Božić toliko blizu, ali samo jedan posjet centru grada bio je dovoljan da me ispuni čežnjom i veseljem povodom tih blagdana. =)
No, naravno, nema ljepšega od provođenja toga vremena sa osobom koju najviše voliš, prijateljima i obitelji. ^_^

Želim svima ugodne nadolazeće blagdane i da ih provedete kako god mislite da je najbolja opcija za vas. Sretan Božić i Nova godina! ;*

17 rujan 2013

Zašto ljudi imaju potrebu vjerovati jedni drugima? Je li povjerenje u druge ljude uopće potrebno za nešto?

Po meni, to je sve čisto "sranje". Ali što se može kad se u cijelu priču umiješaju neki "osjećaji" koji te zeznu svaki put isponova.
Najbolje bi bilo da smo svi roboti što se toga tiče. I da više nitko nikada ne bude povrijeđen.

Amen.

Neka Bog bude milostiv prema svakom samotnjaku koji u tišini hoda prema zalazećem suncu...

10 kolovoz 2013

Ljudi su prijetvorna bića. Ali nisam htjela o tome pisati u ovome postu. Samo sam to htjela iznijeti kao činjenicu jer mi se dalo. A tko danas, ako nije dijete, nije upoznat s tom činjenicom? Uglavnom....

Svijet je prolazan - ljudi su prolazni, biljke i životinje također. Sve ima svoj "rok trajanja", a onda sve kreće ispočetka nastajanjem nečega "novoga". I tako se sve uvijek vrti u krug ponavljajući se...a do kada? Život je relativno kratak ako ćemo se osvrnuti na život prosječnoga čovjeka.. Čovjek većinu svoga života provede radeći... Ako ima posao koji voli - super, ali ako nema uvijek će biti nesretan i nezadovoljan. Naravno da je za sreću potrebno mnogo više od zadovoljavajuće karijere..ali za sada ostanimo na ovoj temi. Danas nema posla bez poštenog školovanja, a i nakon takvoga također ima mnogo nezaposlenih ljudi. Zaključak - u našoj dragoj državi teško je naći posao, kamoli još onaj kojim će čovjek biti zadovoljan.

Zbilja ne znam kako započeti uvod svoga problema. Koji zapravo i nije problem, već nešto što me muči.. a to kad bolje pogledam ipak i jest, hajmo reći, definicija problema... Dakle, moj brat od malena je znao što želi postati jednoga dana, i eto ga danas živi svoj san. Ja, s druge strane, nemam blage veze gdje bih ni što sa sobom. Trenutno sam na prekretnici života pošto sam maturantica, ali se jednostavno ne vidim nigdje posebno.

Osjećam se kao dijete. Malo, krhko, neuko dijete, nezaštićeno od surove stvarnosti koja vreba svaki dan. Živim u svome zamišljenome svijetu, a svijet oko sebe promatram rozim naočalama. Za svaki problem smatram da će se riješiti sam od sebe, u svakome čovjeku mogu vidjeti nešto dobro, ne razmišljam o realnosti i događajima na ovoj Zemlji koji nisu nimalo milosrdni. Ne znam na koju stranu skrenuti, a ništa i nitko mi ne olakšava u donošenju te odluke. Ne znam tko sam. Ne znam što bih. Stojim pred ogromnom stepenicom u svome životu, a nisam sigurna imam li dovoljno veliki raskorak da ju prijeđem. Sve se dešava prebrzo i presurovo. Ima dana kada se time uopće ne zamaram iako podsvjesno znam da sam u škripcu, pa opet ima i dana kada me sve stegne u prsima i oči se napune suzama jer ne znam što ću. Još sam nedefinirano ljudsko biće, još se nisam pronašla, a netko od mene očekuje da sada znam što želim i da se potrudim za to svim snagama i čvrsto ga zgrabim. Lakše je kada znaš za što se boriš, ali kada se boriš samo borbe radi, da bi jednoga dana kada doživiš prosvjetljenje imao mekši put iako sada stojiš u mraku, ta borba postaje jako teška i naporna. Mnogo puta sam se zapitala trebam li se predati, ili se svejedno truditi...ali odgovora nema. Ne pronalazim ga u sebi..
Zamišljam se kao malo dijete koje stoji u kutku prazne crne sobice, skvrčenih koljena i pognute glave, i samo plače, plače, plače...
Svakoga dana pokušam se malo više pronaći, malo bolje upoznati samu sebe.. Ali napredak je uvijek gotovo pa nepostojeći. Treba mi netko da me čvrsto zagrli i uvjeri da će sve biti bolje, netko tko ima odgovore na moje nedoumice i tko je barem malim dijelom dijete u srcu da me može razumjeti.


sadness photo: Sadness Sadness.jpg

I'M LIKE A BUBBLE... FLOATING AROUND NOT KNOWING WHERE TO GO.


Žao mi je što ovaj post nisam posvetila svojim zaključcima i odgovorima na određene situacije, ali trebao mi je ispušni ventil. Uvijek je više pitanja nego odgovora. Isplati li se uopće pronaći odgovore na neka pitanja..?


Svi smo od krvi i mesa, nitko nije savršen!

30 srpanj 2013


Danas sam zbilja razmišljala o ljudskome ponašanju. Točnije ponašanju jedne "prijateljice" koja mi je ukazala na to svojim vlastitim primjerom.
Dakle, općepoznato je da svaki čovjek ima mane, i to je sasvim prirodno. No mene su uvijek zadivile mane poput licemjerstva i sebičnosti. Da se razumijemo, danas je jako teško pronaći osobu koja nije barem malo sebična jer jednostavno takav je život koji čovjeka primora da primarno gleda na sebe i zadovoljavanje svojih potreba, ali kada spominjem sebičnost kao manu, onda govorim o onoj teškoj sebičnosti gdje uglavnom sebična osoba ne primjećuje ljude oko sebe i ne obazire se na njihove potrebe i osjećaje. Začudilo me kako ta moja "prijateljica" uredno priča o svakoj osobi i njezinim manama, iako ona sama nije ništa bolja. Kako se kaže: prije pometi ispred svoga praga pa se onda zamaraj prljavštinom pred tuđima. Zaključila sam da uz to što je sebična još je i licemjerna, te da nije dobra osoba. No to sam znala još i prije tako da nisam razočarana/iznenađena/povrijeđena/štagod.

Ljude treba gledati očima i pameću, a ne srcem, i to je jedini način kako procijeniti osobu i znati što od iste možemo očekivati.
Tako ćemo se poštedjeti slomljena srca i svakavih emocija. Iako doduše u ljubavi to nije tako. Ljubav je slijepa, valjda će uvijek i biti..

Kada bi svi dobro obratili pažnju na vlastitu unutrašnjost i ispravljanje vlastitih mana, bili bi toliko zaokupirani time da ne bi niti primijetili mane drugih ljudi oko nas. Treba znati primati kritike koliko ih i davati jer je i to kao jedan od najboljih načina za uviđanje vlastitih pogrešaka. Zato želim potaknuti svakog Čitatelja da samosvjesno pogleda u svoju dušu i bude osoba prema drugim ljudima kakvom bi htio da su i drugi ljudi prema njemu. Ili da barem prema svakoj osobi daje onoliko koliko od te osobe i prima. Ja znam da se moja mala duša trudi postati većom obraćanjem pažnje i na osjećaje drugih ljudi, a znam da bi i svijet bio barem malo ljepše mjesto za život kada bi se i drugi ljudi potrudili ostvariti to. Svaka osoba zaista vrijedi, jer ne gradi se kuća od krova, nego od temelja.

Pozdrav do idućeg posta...

Tko prvi, govno mrvi!

29 srpanj 2013


Eto za početak htjela bih istaknuti kako je ovaj blog napravljen zbog toga što želim imati zapisane svoje misli o pojedinim temama i situacijama, a da to nije na papiru. Uvijek mi je fascinantno koliko mi se razmišljanje mijenja, i kako uvijek (kao i gotovo svi ljudi vjerovatno) kada pogledam neki svoj zapis od prije nekoliko godina smatram da sam bila "glupa". Ali to je činjenica koja se nikada neće promijeniti. Ah, Bože moj, mijenja se svijet, mijenjaju se ljudi..i sve ide naprijed. A zapravo, sve se vrti u krug više manje. Kako ne zapasti u svakodnevnu kolotečinu uz današnji ubrzani život, to je pravo pitanje.

I tako ako si ti, dragi Čitatelju, slučajno zalutao ovdje želim ti reći da je jako bitno raditi ono što voliš, želiš, trebaš. Pa tako ako i pišeš svoj blog, učini to zbog sebe i svojih potreba prvenstveno. I ostavi komentar da posjetim i tvoj blog.

Pozdrav svima koliko vas ima! :)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.